Korijandar (Coriandrum sativum L.)

Narodni nazivi: živica, kišnec, korijander, koriandol, korijandr, koriandula, korion, kornikovec, papric, paprica, cimavica.

Nalazište: Ima ga po poljima žita, gdje raste divlji kao korov.Za lijek se upotrbljava samo uzgojen korijandar.


Opis:To je jednogodišnja, zeljasta biljka, visoka 50-60 cm.Stabljika je na vrhu razgranata, Donji listovi su okrugli i veliki, a gornji sitni perasto nazubljeni i duguljasti. Ima sitne bijele cvjetove koji tvore cvatove. Plod je duguljasto okrugao. Kada se biljka protrlja miriše neugodno po stjenicama.
Osušeni zreli plodovi ugodnog su mirisa i pomalo ljutog, sladunjavog okusa.

Bere se: Cvate u maju i junu i tada se bere.

Pripremalje lijeka, primjena i djelovanje: Osušen izgubi neugodan miris i dobiva prijatan.Upotrebljava se samo osušen, kao čaj od 3g sjemenja na 1 l vode. Uzima se i kao tinktura, i to triput po 10-20 kapi poslije jela, ili kao prašak, po 1/2-2 g nekoliko puta dnevno.Uzima seprotiv tromosti crijeva i za istjerivanje vjetrova. Jako dobra i korisna mješavina je od jednakih dijelova kumina i korijandra, koji se stuku u prašak i uzimaju, koliko stane na vrh noža, poslije jela.

Izvor teksta: Zlatna-Knjiga-Ljekovitog-Bilja-1978