Narodni nazivi
kiseljak, kiselo zelje, kiseljača, velika kiselica.Nalazište
Raste na srednje vlažnim i suhim, plodnim livadama i pašnjacima, uz puteve i polja, a sadi se i u vrtovima.Opis
To je trajna biljka sa 35-100 cm visokom stabljikom i duguljastim, kopljastim ili streličastim listovima, od kojih gornji sjede na stabljici, a donji na dugim peteljkama. Cvjetovi su mali, dvodomni, crvenkasto-zeleni i tvore metlice na vrhu stabljike.Bere se
Cvijet od jula do avgusta. U proljeće se sabire mlado lišće, ljeti poluzrelo sjeme, a čitava biljka za sve vrijeme svoje vegetacije.Pripremalje lijeka , primjena i djelovanje
Ima više vrsta kiselice i sve su ljekovite i čiste krv. Svježe mlado lišće služi kao salata, sos, varivo ili dodatak supama. Od lišća neki prave i pitu sa sirom. Lijek za jetru, posebno od žutice, je kada se 1-2 kašikice svježe istisnutog soka lišća popiju sa malo vode, mlijeka, meda ili vina, a kada se 1 kap svježeg soka ukapa u oči jedanput do dvaput dnevno one ojačaju. Kod skorbuta se desni mažu svježim sokom, a ranjava mjesta se oblažu zdrobljenim lišćem.Za liječenje rana u grlu i ustima grglja se i ispire iscijeđenim sokom, kuhanim sa medom. Od osušenog lista kiselice priprema se takođe čaj, koji čisti krv i obogaćuje je željezom.Ako se 1 kavena kašikica kiselice prelije sa 2 dl kipuće vode, pa procijedi , dobiva se lijek protiv jakog proljeva i glista. Pije se dvaput dnevno po 1 šoljica, poslije jela.
Plućni i želučani bolesnici i bolesni od reume, ne treba da uzimaju kiselicu jer bi minerlne soli koje sadrži samo pogoršale bolest.
Svježe zdrobljeno lišće, stavljeno kao oblog na tabane, izvlači visoku temperaturu. ko to lišće močimo u sirćetu 1 sat, služi kao oblog za upaljena mjesta na tijelu;od toga opada temperatura, stišava se upala i orestaju bolovi.
Porodilje, koje imaju previše mlijeka pa im otvrdnu dojke, treba da stavljaju obloge od svježe izgnječenog lišća kiselice. Crni prišt (pustula maligna) sazrije i prokine se kad se na njega stavi izgnječeno svježe lišće dobro pomiješano sa svinjskom mašću. Sve biljke iz te porodice, u koju ulazi i špinat, ne smiju se upotrebljavati u prevelikim količinama zbog sadržaja i stvaranja netopivih oksalata.
Izvor teksta: Zlatna-Knjiga-Ljekovitog-Bilja-1978