Lječura (Sanicula europaea L.)

Nalazište: Raste po iskrčenim šumama, sjenovitim kamenjarima i šipražju.


Opis: To je 20-40 cm visoka, zeljasta, trajna biljka, sjajnih, tamnozelenih, rascijepljenih pilastih listova koji su gorki i opori i postavljeni su nasuprotno na dugim peteljkama. Bijeli i crvenkasti svjetovi skupljeni su na vrhu stabljike u sitne štitaste cvatove poput glavice. Plodovi imaju po sebi kratke kukice kojima se zakače i raznose pa se tako rasprostranjuju. Korijen je debeo i raste duboko u zemlju. Za lijek se upotrebljava list, često cijela biljka a ponekad i sam korijen.

Bere se: Cvate u maju i junu. Sabire se pred cvatnju, i to cijela biljka, a korijen ljeti i u jesen.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Zbog sadržaja tanina, koji steže, lječura se upotrebljava u slučajevima jakih krvavo sluzavih proljeva, krvarenja iz pluća, čireva želudca i crijeva, žutice, prignječenih i svježih rana.

Lijek se priprema tako da se 3 velike kašike biljke popare sa 1/2 l kipuće vode i požto odstoji pola sata, procijedi. Popije se u 3-4 puta prije jela. Može se, takođe 50 g biljke popariti sa 1/2 l kipuće vode, dodati 1 velika kašika meda, ostaviti da stoji 20 min. pa procijediti. Pije se dvaputa dnevno tj. ujutro i naveče po 1 šoljica. Budući da sužava kapilare, izaziva grušanje krvi, taloženje bjelančevina i začepljenje krvnih žila, ne valja da taj lijek uzimaju ljudi koji boluju od skleroze, angine pektoris, bubrežnih  i sličnih bolesti. U takvim slučajevima treba se posavjetovati sa ljekarom.

Za obloge se 2 dkg biljke popari sa 1 l vode, ili se na svježe i prignječene rane privije svježe izgnječena biljka, radi zaustavljanja krvarenja.

(Izvor teksta: Zlatna-Knjiga-Ljekovitog-Bilja-1978)