Hren (Cochlearia armoracia L.)

Narodni nazivi:  hrelj, hren, hrin, hrinj, kren, ledinja andrkva, ravet, ren, torman.

Latinski naziv: Cochlearia armoracia L.

Nalazište: Raste na vlašnim mjestima, a uzgaja se i po vrtovima jer mu korijen sluši kao začin jelima.

Opis biljke: To je jaka, zeljasta, višegodišnja biljka, oko 1 m visoka, vrlo velikih, na rubu nazubljenih listiva i dugačkih cvatova bijelih cvjetova. Korijen, dug i do 1 metra, vrlo je debeo, s više glava, na gornjem kraju zadebljao, izvana žućkasto siv, iznutra bijel. Dok je mlad, nije žilav. Ljuta je ukusa i peče. Bez mirisa je, ali ako se nariba ili nastruže, razvija se jak miris koji izaziva suze. Upotrebljava se samo svjež korijen, a može ostati dugo svjež ako se zakopa u vlažni pijesak u podrumu.

Bere se: u srpnju, kolovozu i rujnu.

Priprema lijeka i liječenje: Djeluje antiskorbutično i zbog toga koristi protiv bolesti jetre, probavnih organa i zuba. Za tu se svhu preporučuju kosela jela, narandze, limuni i hren, kiselo zelje i drugo povrće. Kao lijek, hren se uzima u obliku sirupa ili kuhan u bijelom vinu ili vodi. Važno je znati dozu! Sok od 30 do 80 g hrenova korijena izaziva povraćanje, pa se ta doza nikako ne smije prijeći, bez obzira na naćin upotrebe. Isto tako, 15 do 20 g sjemena hrena, kuhanog u vodi, uzrokujepovraćanje i proljev.

Ako se na 1 litar sirupa od hrena doda 15 g jodne tinkture, dobiva se vrlo dobar lijek protiv skorbota, a ako se 15 g jodne tinkture pomiješa sa 150 g sirupa od hrena, i uzima dvaput dnevno poslije jela po 1 velika kašika, to pomaže protiv reume.

Budući da hren stimuliše mokrenje i znojenje upotrebaljava se kao lijek protiv vodene bolesti, naročito ako je ona poslijedica bolesti bubrega i bjelančevine u mokraći. Za tu svrhu najbolje ga je uzimati u obliku sirupa, ili tako da ga skuhamo u sirutki ili u vodi. Čisti se hrenov sok slabokad upotrebljava. Obično se uz meso kao prilog poslužuje nastrugan sirov korijen ili umak od hrena. hren potiče izlučivanje kamenca i pijeska iz bubrega.  
U slučaju plućnih bolesti koristan je čaj od 10 g korijena na 2 dl kipuće vode, ili sirp od toga čaja sa šećerom : sirupu se doda mala količina bijelog vina, obično 2 dl na 1 litar sirupa, a uzima se po 1 velika kašika triput dnevno poslije jela.

Hren je naročito prikladan kao lijek za one koji uz bolesne bubrege imaju i kronični bronhitis, katar, proširenje pluća, astmatične napade i slično, a kako nadražuje sluznicu i povoljno utiče na probavneorgane, poboljšavajući opštu ishranu rganizma, koristan je u slučaju škrofuloze, pa čak i neaktivne tuberkuloze.

Sirup od hrena, koji je vrlo djelotvoran, priprema se tako da se korijen narežeu tanke kolutove koji se poslažu na neku mrežu ili gazu napetu preko neke posude. Na te koluziće pospe se debeo sloj šećera u prahu. U posudu ispod mreže kaplje tada sirup, koji se bolesniku daje u količini od 1 do 2 velike kašike dnevno, prije jela.

Pripremljen kao oblog hren djeluje čak jače nego slačica; izaziva crvenilo koje je znak boljeg protoka krvi (hiperemije) na oboljelom mjestu, a to koristi protiv probadanja, akutnog bronhitisa, upale porebrice, reume itd.

Protiv oticanja u slučaju vodene bolesti djelotvorna je mješavina jednakih djelova hrena, preslice(Equisetum arvense) i ruže (rosa centifolia). Misli se da hren i preslica djeluju na stanice bubrega, koje izlučuju mokraću, a u tom slučaju možese primjeniti i mješavina od po 25 g šipka (rosa canina), koriena zečijegtrna (ononisa spinosa), morskog luka (scilla maritima) i kleke ili smreke (fructus juniperi).

Velika kašika te mješavine popari se šoljicom kipuće vode, zatim se to ostavi da stoji poklopljeno polasata, pa se procjedi. Pije se 2 do 3 puta dnevno po1 šoljica. Ista mješavina može se pretvoriti u prah i uzimti 2 do 5 puta po 1 kavena kašika poslije svakog jela obroka u toku dana.

Izvor teksta: Zlatna-Knjiga-Ljekovitog-Bilja-1978