Narodni nazivi: brđanka, mora, moravka, koravka gorska, veprina, veprovac, planinska arnika.
Latinski naziv: Arnica montana l
2.jpg)
Opis biljke:
Raste na vlažnim planinskim livadama, ponegdje se može naći u šumi. Podzemni dio je debeo i valjkast. Iz njega izraste slabo razgranata stabljika visoka do 50 cm s jednom ili tri cvjetne glavice, zlatožute boje, smještene pojedinačno na vrhu stabljike. Ugodnog je mirisa. Cvate od lipnja do kolovoza, ima specifično smolasti miris. Listovi su smješteni pri dnu i dugoljasto-jajastog su oblika. Gore na stabljici znatno su manji i uži. Čitava je biljka pokrivena kratkim dlakama.U proljeće i jesen sabire se podanak, a donji listovi prije cvatnje. Cvjetovi se beru bez ovojnih listova i čaške kad se posve razviju (srpanj-kolovoz). Cvjetovi se moraju sušiti na umjetnoj toplini i pohraniti u metalne kutije.
Liječenje:
Već od davnina arnika važi kao djelotvoran pučki lijek. Djeluje slično kamilici i nevenu ali je mnogo jača.
Najbolje je priprema kao tinkturu. Nikad je ne kuhamo nego samo parimo. Najvise služi za vanjsku upotrebu i trebalo bi da svakak kuca ima ovu biljku u svojoj kuhinji.
Oprez! Za unutrasnju upotrebu bi je trebali uzimati vrlo oprezni, umjereno i pod liječničkim nadzorom.
Sa obzirom da je jaka uzimamo je u omjeru 1:10 ili jos većem, a uzimamo 2,3 kapi na čašu vode.
Ta tinktura je odlično sredstvo i lijek za rane svih vrsta, pa tako i za one gnojne, te za sve vrste ozlijeda kako od udaraca tako i od nagnječenja.
Arnika je odličan lijek za zacjelivanje rana i koristi se kao oblog na gazi ili krpi uzmemo čajnu žličicu tinkture na pola litre prokuhale vode jer bi veća količina nadražila kožu i izazvala upalu.
Kod reume utrljava se sledelja tinktura uzme se 30 g cvijeta arnike i namoči u 70 g alkohola.
Za unutražnju upotrebu se uzimaju samo 2,3 kapi na čašu vode za liječenje srca, bubrega i želuca. One takodje pročišćuju krv i pospjeđuju izlućivanje mokraće.
Izvor teksta: Knjiga Simon Ašić - Ljekovito bilje
1.jpg)
Latinski naziv: Arnica montana l
Raste na vlažnim planinskim livadama, ponegdje se može naći u šumi. Podzemni dio je debeo i valjkast. Iz njega izraste slabo razgranata stabljika visoka do 50 cm s jednom ili tri cvjetne glavice, zlatožute boje, smještene pojedinačno na vrhu stabljike. Ugodnog je mirisa. Cvate od lipnja do kolovoza, ima specifično smolasti miris. Listovi su smješteni pri dnu i dugoljasto-jajastog su oblika. Gore na stabljici znatno su manji i uži. Čitava je biljka pokrivena kratkim dlakama.U proljeće i jesen sabire se podanak, a donji listovi prije cvatnje. Cvjetovi se beru bez ovojnih listova i čaške kad se posve razviju (srpanj-kolovoz). Cvjetovi se moraju sušiti na umjetnoj toplini i pohraniti u metalne kutije.
Liječenje:
Već od davnina arnika važi kao djelotvoran pučki lijek. Djeluje slično kamilici i nevenu ali je mnogo jača.
Najbolje je priprema kao tinkturu. Nikad je ne kuhamo nego samo parimo. Najvise služi za vanjsku upotrebu i trebalo bi da svakak kuca ima ovu biljku u svojoj kuhinji.
Oprez! Za unutrasnju upotrebu bi je trebali uzimati vrlo oprezni, umjereno i pod liječničkim nadzorom.
Sa obzirom da je jaka uzimamo je u omjeru 1:10 ili jos većem, a uzimamo 2,3 kapi na čašu vode.
Ta tinktura je odlično sredstvo i lijek za rane svih vrsta, pa tako i za one gnojne, te za sve vrste ozlijeda kako od udaraca tako i od nagnječenja.
Arnika je odličan lijek za zacjelivanje rana i koristi se kao oblog na gazi ili krpi uzmemo čajnu žličicu tinkture na pola litre prokuhale vode jer bi veća količina nadražila kožu i izazvala upalu.
Kod reume utrljava se sledelja tinktura uzme se 30 g cvijeta arnike i namoči u 70 g alkohola.
Za unutražnju upotrebu se uzimaju samo 2,3 kapi na čašu vode za liječenje srca, bubrega i želuca. One takodje pročišćuju krv i pospjeđuju izlućivanje mokraće.
Izvor teksta: Knjiga Simon Ašić - Ljekovito bilje
1.jpg "Buditeljica (Spiraea Ulmarija l.)")
1.jpg "Cimet (Cinnamomum Zeylandicum)")
