Narodni nazivi: koren, korenje, merlen, merlin, mrkvač, mrkvelja, mrkvica, ptičnjak, sramnik, sramučica, stidak, stidna trava, žuta repa.
Nalazište:
Raste divlja pa livadama i oranicama, a kultivirana se uzgaja u vrtovima i plantažama.
Opis:
Ta je dvogodišnja biljka, uspravne, grubo-dlakave, oko 1m visoke, granate, šuplje stabljike, kaja nosi dvostruka i trostruko peraste listove, rascijepljene poput prstiju. Mnogobrojni cvjetići bijele boje čine cvat u obliku štitca u jednoj ravnini, usred kaje je jedan pojedinačni cvijet s crno-crvenim vjenčićem. Poslije cvatnje i oplodnje, cijeli se štitac pa rubu stegne i nadsvodi sredinu poput košarice. Plod je bodljikav, jajast, dvodjelni kalavac. Glavni je korijen mesnat, svijetlo do tamnonarančaste boje, debeo, sladak, tipična mirisa i okusa, dobar za jelo.
Sadrži:
U mrkvi ima vitamina BI, B2, mnogo karotena, tj. provitamina A, prilično mnogo vitamina E i vitamina H, oko 1% etarskog ulja, oko 12% masnog ulja, 6% šećera, oko 10% pektina, pantotenske i jabučne kiseline, fitosterina, stigmasterina, asparagina, glutamina, galaktana, pentozana, metilpentozana, nešto masti, škroba, celuloze, bjelančevine, sluzi, škroba, inozitola i nekih mineralnih soli, osobito kaliurna.
Bere se:
Sije se u ožujku i travnju. Mlado korijenje vadi se cijelo ljeta za jelo. Radi spremanja za zimu vadi se isto u jesen, složi na hrpu i ostavi neko vrijeme na polju da ga sunce obasjava i kiša ispire, jer se onda bolje održi u podrumu ili u trapovima.
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:
Mrkva spriječava i otklanja truljenje u crijevima, u želucu i crijvima uspostavlja normalnu funkciju. Neutralizira prekomjernu želučanu kiselinu i uklanja žgaravicu bolje od kemijskog preparata sode bikarbone. Pomaže protiv debljanja, uklanja otekline od vodene bolesti i oboljelih bubrega. Sirova, naribana mrkva brzo odstranjuje crijevne gliste (oxyuris). Za to treba nekolika dana jesti pa 2-3 sirova naribana korijena.
Koristi se i protiv proljeva, šećerne bolesti, olakšava mokrenje, poboljšava vid, predusreće osaljenje i ispadanja kose. Radi liječenja želuca i crijeva dojenčadi izriba se 500 g korijena mrkve, gusto ukuha s 2 dl vode, zatim se ispasira i izmiješa sa 1 l guste mesne juhe (govedina, ili tel Iina). Protiv žgaravice dosta je popiti ¼ l soka istisnutog iz sirove izribane mrkve. Čaj za mokrenje mješavina je od po 20 g plodova (sjemena), mrkve, peršina (Petroselinum sativum), celera (Apium graveolens), anisa (Pimpinella anisum) i kumina (Carum carvi). Od te mješavine uzme se 1 velika žlica i popari s 2,5 dl kipuće vode, poklopljeno ostavi stajati 3-4 sata i popije prije jela.
Za otklanjanje umora đaka i intelektualnih radnika poslije dužeg umnog rada dobro je navečer u mlijeku namočiti zobene pahuljice i pokrivene ostaviti do jutra, a tada tome dodati sirove naribane mrkve (korijena), samo malo smlačiti, zasladiti medom i pojesti prije rada. Mišljenje, pamćenje i koncentracija tada se pojačavaju, a umor se ne javlja ni nakon nekoliko sati. Mrkva pomaže protiv gihta i reume. Za tu svrhu treba piti 2 šalice soka dnevno. Kod šećerne bolesti treba mrkvin sok uživati redovno. Na teško zacjeljive rane dobro je staviti plošku svježe od rezane sirove mrkve. Na rane, osobito od opeklina, može se nakapati svježi sok sirove mrkve, ili se rana pokrije svježe naribanom sirovom mrkvom. Taj oblog treba mijenjati svakog sata.
Sok sirove mrkve sprečava upalu krajnika i stvaranje polipa, a čak se i stanja karcinoma u napredovanju popravljaju ako se neko vrijeme prehrana svede na samu mrkvu. U toku dana trebalo bi popiti 1-1,5 l mrkvina soka, koji, uz ralo, čisti krv i odstranjuje otrovne tvari iz tijela, pa se primjenjuje i kod liječenja kožnih bolesti. Starijim se ljudima preporuča da piju u gutljajima u tolku dana pola šalice mlijeka s pola šalice soka svježe, sirove mrkve, jer to osvježava, jača pamćenje i poboljšava probavu.
Sirup od mrkve pomaže u slučaju bolesti dišnih organa, prehlade, gripe, bronhitisa, početne upale pluća, grla i grkljana. Priprema se tako da se dobro oprana mrkva izriba, istisne sok, doda žutog šećera (kandis-šećer), gusto ukuha, ulije u boce, dobro zatvori celofanom, a uzima se po 1 velika žlica 3 puta dnevno poslije jela. Ponegdje se i zelena stabljika mrkve, poparena kipućom vodom, priređuje kao špinat. To varivo ne nadima, što se kod špinata događa.
Izvor: Zlatna-Knjiga-Ljekovitog-Bilja-1978
Raste divlja pa livadama i oranicama, a kultivirana se uzgaja u vrtovima i plantažama.
Opis:
Ta je dvogodišnja biljka, uspravne, grubo-dlakave, oko 1m visoke, granate, šuplje stabljike, kaja nosi dvostruka i trostruko peraste listove, rascijepljene poput prstiju. Mnogobrojni cvjetići bijele boje čine cvat u obliku štitca u jednoj ravnini, usred kaje je jedan pojedinačni cvijet s crno-crvenim vjenčićem. Poslije cvatnje i oplodnje, cijeli se štitac pa rubu stegne i nadsvodi sredinu poput košarice. Plod je bodljikav, jajast, dvodjelni kalavac. Glavni je korijen mesnat, svijetlo do tamnonarančaste boje, debeo, sladak, tipična mirisa i okusa, dobar za jelo.
Sadrži:
U mrkvi ima vitamina BI, B2, mnogo karotena, tj. provitamina A, prilično mnogo vitamina E i vitamina H, oko 1% etarskog ulja, oko 12% masnog ulja, 6% šećera, oko 10% pektina, pantotenske i jabučne kiseline, fitosterina, stigmasterina, asparagina, glutamina, galaktana, pentozana, metilpentozana, nešto masti, škroba, celuloze, bjelančevine, sluzi, škroba, inozitola i nekih mineralnih soli, osobito kaliurna.
Bere se:
Sije se u ožujku i travnju. Mlado korijenje vadi se cijelo ljeta za jelo. Radi spremanja za zimu vadi se isto u jesen, složi na hrpu i ostavi neko vrijeme na polju da ga sunce obasjava i kiša ispire, jer se onda bolje održi u podrumu ili u trapovima.
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:Mrkva spriječava i otklanja truljenje u crijevima, u želucu i crijvima uspostavlja normalnu funkciju. Neutralizira prekomjernu želučanu kiselinu i uklanja žgaravicu bolje od kemijskog preparata sode bikarbone. Pomaže protiv debljanja, uklanja otekline od vodene bolesti i oboljelih bubrega. Sirova, naribana mrkva brzo odstranjuje crijevne gliste (oxyuris). Za to treba nekolika dana jesti pa 2-3 sirova naribana korijena.
Koristi se i protiv proljeva, šećerne bolesti, olakšava mokrenje, poboljšava vid, predusreće osaljenje i ispadanja kose. Radi liječenja želuca i crijeva dojenčadi izriba se 500 g korijena mrkve, gusto ukuha s 2 dl vode, zatim se ispasira i izmiješa sa 1 l guste mesne juhe (govedina, ili tel Iina). Protiv žgaravice dosta je popiti ¼ l soka istisnutog iz sirove izribane mrkve. Čaj za mokrenje mješavina je od po 20 g plodova (sjemena), mrkve, peršina (Petroselinum sativum), celera (Apium graveolens), anisa (Pimpinella anisum) i kumina (Carum carvi). Od te mješavine uzme se 1 velika žlica i popari s 2,5 dl kipuće vode, poklopljeno ostavi stajati 3-4 sata i popije prije jela.
Za otklanjanje umora đaka i intelektualnih radnika poslije dužeg umnog rada dobro je navečer u mlijeku namočiti zobene pahuljice i pokrivene ostaviti do jutra, a tada tome dodati sirove naribane mrkve (korijena), samo malo smlačiti, zasladiti medom i pojesti prije rada. Mišljenje, pamćenje i koncentracija tada se pojačavaju, a umor se ne javlja ni nakon nekoliko sati. Mrkva pomaže protiv gihta i reume. Za tu svrhu treba piti 2 šalice soka dnevno. Kod šećerne bolesti treba mrkvin sok uživati redovno. Na teško zacjeljive rane dobro je staviti plošku svježe od rezane sirove mrkve. Na rane, osobito od opeklina, može se nakapati svježi sok sirove mrkve, ili se rana pokrije svježe naribanom sirovom mrkvom. Taj oblog treba mijenjati svakog sata.
Sok sirove mrkve sprečava upalu krajnika i stvaranje polipa, a čak se i stanja karcinoma u napredovanju popravljaju ako se neko vrijeme prehrana svede na samu mrkvu. U toku dana trebalo bi popiti 1-1,5 l mrkvina soka, koji, uz ralo, čisti krv i odstranjuje otrovne tvari iz tijela, pa se primjenjuje i kod liječenja kožnih bolesti. Starijim se ljudima preporuča da piju u gutljajima u tolku dana pola šalice mlijeka s pola šalice soka svježe, sirove mrkve, jer to osvježava, jača pamćenje i poboljšava probavu.
Sirup od mrkve pomaže u slučaju bolesti dišnih organa, prehlade, gripe, bronhitisa, početne upale pluća, grla i grkljana. Priprema se tako da se dobro oprana mrkva izriba, istisne sok, doda žutog šećera (kandis-šećer), gusto ukuha, ulije u boce, dobro zatvori celofanom, a uzima se po 1 velika žlica 3 puta dnevno poslije jela. Ponegdje se i zelena stabljika mrkve, poparena kipućom vodom, priređuje kao špinat. To varivo ne nadima, što se kod špinata događa.
Izvor: Zlatna-Knjiga-Ljekovitog-Bilja-1978
1.jpg "Buditeljica (Spiraea Ulmarija l.)")
1.jpg "Cimet (Cinnamomum Zeylandicum)")
